Kada se odlučite za novi laptop računar, procena njegove grafike i mogućnosti prikaza je kritična. Postoje četiri oblasti koje treba razmotriti: veličina ekrana, rezolucija, tip ekrana i grafički procesor. Mi razmatramo svako područje kako bismo vam pomogli da procijenite svoje mogućnosti i potrebe.
Za većinu ljudi, veličina ekrana i rezolucija će vjerovatno biti najvažniji. Igrači i oni kojima je potreban video visoke definicije ili druge grafički intenzivne mogućnosti više će brinuti o grafičkom procesoru.
Veličina ekrana
Ekrani laptopa imaju niz veličina. Veći ekrani pružaju lakši za pregled radni prostor i dobro rade kao zamjena za desktop. Ultraprenosivi uređaji obično imaju manje ekrane, što omogućava smanjenu veličinu i povećanu prenosivost. Gotovo svi laptopi nude ekran sa širokim omjerom širine ili širine ili za filmski prikaz ili za smanjenje veličine ekrana u dimenziji dubine za ukupnu manju veličinu.
Sve veličine ekrana su date u dijagonalnoj meri: rastojanje od donjeg ugla ekrana do suprotnog gornjeg ugla. Ovo je obično stvarna vidljiva površina prikaza. Ovaj grafikon prikazuje prosječne veličine ekrana za različite stilove laptopa:
| Laptop Style | Veličina ekrana |
| Ultraportabilan | 13,3" ili manje |
| Tan i lagan | 14" do 16" |
| Zamjena desktop | 17" do 19" |
| Luggables | 20" i više |
Rezolucija
Rezolucija ekrana je broj piksela na displeju koji je naveden kao broj na ekranu pored broja dole na ekranu. Ekrani laptopa izgledaju najbolje kada se grafika pokreće na ovoj rezoluciji. Iako je moguće raditi na nižoj rezoluciji, to stvara ekstrapolirani prikaz. Ekstrapolirani prikaz smanjuje jasnoću slike jer računar koristi više piksela da prikaže kako bi se jedan piksel normalno pojavio.
Više rezolucije omogućavaju više detalja slike i veći radni prostor na ekranu. Nedostatak ekrana visoke rezolucije je taj što su fontovi obično mali i teški za čitanje bez skaliranja fonta. Ovo može biti nedostatak za osobe sa slabim vidom.
Iako možete promijeniti veličinu fonta u operativnom sistemu, to može imati neželjene rezultate u nekim programima. Windows ima ovaj problem, posebno, s najnovijim ekranima visoke rezolucije i aplikacijama za desktop mod.
Ovaj grafikon prikazuje različite video akronime koji se odnose na rezolucije:
| Tip grafike | Rezolucija ekrana |
| WXGA | 1366x768 ili 1280x800 |
| SXGA | 1280x1024 |
| SXGA+ | 1400x1050 |
| WXGA+ | 1440x900 |
| WSXGA+ | 1600x900 ili 1680x1050 |
| UXGA | 1600x1200 |
| WUXGA | 1920x1080 ili 1920x1200 |
| WQHD | 2560x1440 |
| WQXGA | 2560x1600 |
| WQXGA+ | 2880x1800 |
| WQSXGA+ | 3800x1800 |
| UHD | 3840x2160 ili 4096x2160 |
Vrsta ekrana
Veličina ekrana i rezolucija su primarne karakteristike koje proizvođači pominju. Ipak, tip ekrana takođe utiče na performanse. Tip ekrana se odnosi na LCD panel i premaz preko ekrana.
TN i IPS
Postoje dvije osnovne tehnologije koje se koriste u LCD panelima za laptopove: TN i IPS. TN paneli su najčešći, jer su najjeftiniji i imaju tendenciju da nude brže osvježavanje. TN paneli imaju neke nedostatke, uključujući uske uglove gledanja i boje. TN paneli nude manje ukupne boje, ali to je obično važno samo za grafičke dizajnere.
Boja se odnosi na raspon boja, koji predstavlja broj boja koje ekran može prikazati.
IPS nudi veće boje i uglove gledanja. Međutim, ovi ekrani obično koštaju više, imaju sporije stope osvježavanja i nisu pogodni za igranje igara ili brzi video.
IGZO
IGZO je novi hemijski sastav za izgradnju displeja koji zamenjuje tradicionalnu podlogu od silicijum dioksida. Tehnologija omogućava tanje displeje sa nižom potrošnjom energije. IGZO će na kraju biti velika prednost za prijenosno računarstvo, posebno kao način za borbu protiv dodatne potrošnje energije koja dolazi s ekranima veće rezolucije.
OLED
OLED je još jedna tehnologija koja se pojavljuje u nekim laptopovima. Već neko vrijeme se koristi za vrhunske mobilne uređaje kao što su pametni telefoni. Osnovna razlika između OLED i LCD tehnologija je u tome što OLED ne zahtijeva pozadinsko osvjetljenje. Umjesto toga, pikseli generiraju svjetlost sa ekrana, što ovim ekranima daje bolji ukupni kontrast i boju.
Touchscreens
Dodirni ekrani postaju glavna karakteristika mnogih laptop računara zasnovanih na Windows-u. Ova tehnologija zamjenjuje trackpad za navigaciju operativnim sistemom. Ekrani osjetljivi na dodir generalno povećavaju cijenu laptopa i troše više energije, što znači da ovi laptopi imaju manje vremena rada na baterije od laptopa bez ekrana osjetljivog na dodir.
Neki laptopovi sa ekranom osetljivim na dodir dolaze sa ekranom koji se može sklopiti ili okretati, nudeći iskustvo u stilu tableta. Oni se često nazivaju konvertibilnim ili hibridnim laptopima. Intelov marketing se odnosi na takve mašine kao na 2-u-1 dizajn. Važna stvar koju treba uzeti u obzir kod ovih tipova prijenosnih računala je jednostavnost korištenja u tablet modu, na osnovu veličine ekrana. Često, najmanji ekrani, kao što su ekrani od 11 inča, najbolje funkcionišu za ove dizajne, ali neke kompanije ih nude i do 15 inča, što otežava držanje i korišćenje uređaja.
Premazi
Većina potrošačkih laptopa ima tendenciju da koristi sjajne premaze preko LCD panela, omogućavajući da više boja i svjetline dođu do gledatelja. Nedostatak je što je ove ekrane teško koristiti sa određenim vrstama rasvjete, kao što je vanjska rasvjeta, bez stvaranja velike količine odsjaja. Oni izgledaju sjajno u kućnim okruženjima gdje je lakše kontrolisati odsjaj. Većina displeja koji imaju ekran osetljiv na dodir koristi oblik sjajnog premaza.
Prevlake od kaljenog stakla su bolje u borbi protiv otisaka prstiju i lakše se čiste.
Dok većina potrošačkih laptopa ima sjajne premaze, laptopovi u korporativnom stilu uglavnom imaju premaze protiv odsjaja ili mat. Ovi premazi smanjuju količinu spoljašnje svetlosti koja se reflektuje na ekranu, čineći ove laptopove boljim za kancelarijsko osvetljenje ili na otvorenom. Loša strana je u tome što se kontrast i svjetlina obično prigušuju na ovim ekranima.
Grafički procesor
U prošlosti, grafički procesori nisu bili veliki problem za potrošače laptopove. Većina korisnika nije radila mnogo grafički što je zahtijevalo 3D grafiku ili ubrzani video. Ovo se promijenilo jer sve više ljudi koristi svoje laptope kao svoje primarne računare.
Nedavni napredak u integrisanoj grafici učinio je manje potrebnim imati namenski grafički procesor, ali oni i dalje mogu biti od koristi. Namjenski grafički procesor je od pomoći za 3D grafiku (igre ili multimediju) ili ubrzavanje aplikacija koje nisu igrice, kao što je Photoshop. Integrisana grafika takođe nudi poboljšane performanse, kao što je Intel HD Graphics, koja podržava Quick Sync Video za ubrzano kodiranje medija.
Dva glavna dobavljača namenskih grafičkih procesora za laptopove su AMD (ranije ATI) i NVIDIA.
Ako želite da kupite laptop za igre, trebalo bi da ima najmanje 1 GB namenske grafičke memorije, ali po mogućnosti i više.
AMD i NVIDIA imaju tehnologije koje mogu omogućiti određenim grafičkim procesorima da rade u paru radi dodatnih performansi. AMD-ova tehnologija se naziva CrossFire, a NVIDIA-ina je SLI. Dok se performanse povećavaju, trajanje baterije za takve laptopove je smanjeno zbog dodatne potrošnje energije.
