Kompjuterski portovi: Upotreba & Uloga u umrežavanju

Sadržaj:

Kompjuterski portovi: Upotreba & Uloga u umrežavanju
Kompjuterski portovi: Upotreba & Uloga u umrežavanju
Anonim

Kompjuterski portovi su suštinska karakteristika svih računarskih uređaja. Portovi obezbeđuju ulazna i izlazna sučelja koja su potrebna uređaju za komunikaciju sa perifernim uređajima i računarskim mrežama.

Najvažniji portovi na računarima se koriste za umrežavanje, jer bez njih računar bi bio potpuno izolovan i ne bi mogao komunicirati izvan sebe.

Image
Image

Fizički portovi

Port može biti fizički ili virtuelni. Fizički mrežni portovi vam omogućavaju da povežete kablove na računare, rutere, modeme i druge periferne uređaje. Portovi su fizički povezani na ovaj ili onaj način na matičnu ploču.

Nekoliko tipova fizičkih portova dostupnih na hardveru računarske mreže uključuju:

  • Ethernet portovi: kvadratne tačke povezivanja za Ethernet kablove.
  • USB portovi: pravougaone spojne tačke za USB kablove.
  • Serijski portovi: okrugle spojne tačke za serijske kablove.

Osim umrežavanja, ostali portovi koji postoje na računaru uključuju one za video (poput HDMI ili VGA), miševe i tastature (PS/2), FireWire i eSATA, između ostalih.

Portovi u bežičnom umrežavanju

Dok se žičane računarske mreže oslanjaju na fizičke portove i kablove, bežične mreže ih ne trebaju. Wi-Fi mreže, na primjer, koriste brojeve kanala koji predstavljaju opsege radio signalizacije.

Međutim, žičano i bežično umrežavanje se može spojiti preko fizičkih računarskih portova. Na primjer, mrežni adapter priključen na USB port računara pretvara žičani računar u bežični računar, čime se premošćuje jaz između dvije tehnologije pomoću porta.

Portovi internetskog protokola

Virtualni portovi su bitna komponenta Internet protokola (IP) umrežavanja. Ovi portovi omogućavaju softverskim aplikacijama da dijele hardverske resurse bez međusobnog ometanja.

Računari i ruteri automatski upravljaju mrežnim prometom koji putuje preko svojih virtuelnih portova. Mrežni zaštitni zidovi također pružaju određenu kontrolu nad protokom prometa na svakom virtuelnom portu iz sigurnosnih razloga.

U IP umrežavanju, ovi virtuelni portovi su strukturirani preko brojeva portova, od 0 do 65535. Na primjer, port 80 vam omogućava pristup web stranicama preko vašeg web pretraživača, a port 21 je povezan sa FTP-om.

Problemi sa portovima u računarskom umrežavanju

Fizički portovi mogu prestati funkcionisati iz nekoliko razloga. Uzroci kvara porta uključuju:

  • Naponski udari (za uređaje koji su fizički povezani na električnu mrežu).
  • Šteta od vode.
  • Interna greška.
  • Oštećenje uzrokovano iglama kablova (na primjer, umetanje kablova previše nasilno ili pokušajem priključivanja pogrešne vrste kabla u port).

Osim oštećenja pinova, fizički pregled hardvera porta neće otkriti ništa očigledno pogrešno. Kvar jednog porta na uređaju sa više portova (kao što je mrežni ruter) ne utiče na funkcionisanje ostalih portova.

Brzina i nivo specifikacije fizičkog porta također se ne mogu utvrditi fizičkim pregledom. Neki Ethernet uređaji, na primjer, rade na maksimalno 100 Mbps, dok drugi podržavaju Gigabit Ethernet, ali je fizički konektor isti u oba slučaja. Slično tome, neki USB konektori podržavaju verziju 3.0 dok drugi podržavaju samo USB 2.x ili ponekad USB 1.x.

Najčešći izazov sa virtuelnim portovima je mrežna sigurnost. Internet napadači redovno istražuju portove web lokacija, rutera i svih drugih mrežnih prolaza. Mrežni zaštitni zid pomaže u zaštiti od ovih napada ograničavanjem pristupa portovima na osnovu njihovog broja.

Da bi bio najefikasniji, firewall ima tendenciju da bude prezaštićen i ponekad će blokirati saobraćaj koji osoba želi da dozvoli. Metode za konfiguriranje pravila koja firewall koriste za obradu saobraćaja – kao što su pravila za prosljeđivanje portova – mogu biti komplikovane za upravljanje neprofesionalcima.

Preporučuje se: