Key Takeaways
- Titan Chaser je igra koja tačno zna šta želi da bude i ne žrtvuje ništa da bi privukla širu publiku.
- Svijet je nadrealni prostor nalik na snove s puno beskorisnih i fascinantnih znamenitosti koje treba otkriti.
- Sami titani su malobrojni, ali nezaboravni, od kojih svaki odaje odgovarajuću količinu strahopoštovanja i prijetnje.
Titan Chaser je čudan, neuglađen, nejasan, glacijalan i kratak. I volio sam svaku minutu toga.
Prvi su mi pažnju privukli sablasni i pomalo nezemaljski snimci ekrana Titan Chaser-a na Nintendo Switch eShop-u. Sve ima ovu eteričnu kvalitetu - gotovo kao da se dešava u snu. Gledanje i igranje igrice su dvije vrlo različite stvari, ali mi je laknulo kada sam otkrio da je to otprilike ono što sam želio.
Naravno, grubo je oko ivica i potrebno je mnogo (mislim na mnogo) pedantno i zamornih radnji da se uradi nešto tako osnovno kao što je vožnja niz cestu. Da, navigacija je teška kada vam karta stoji na suvozačevom sjedištu, a kompas na podu. Ali ovo je jeftina i vrsta eksperimentalne indie igre, i ja legitimno volim takve čudne, pedantne stvari.
Svijet
Sve se odvija na otvorenom, ali relativno malom, ruralnom području negdje na onome što ja mislim da je Zemlja. Ili je to možda san. Teško je reći na bilo koji način, ali mjesto je prave veličine. Dovoljno je velik da se istraživanje može osjećati zadovoljavajuće, ali dovoljno mali tako da gubitak ili povratak u hotel ne traje dugo. I prekrivena je raspoloženjem koje je istovremeno uznemirujuće i pomalo utješno.
Skretanje sa puta je obično bilo korisno jer nisam morao dugo hodati (ili voziti ako je bilo mjesta) prije nego što sam nešto našao. Obično je to bila napuštena relikvija prošlih decenija ili geografska neobičnost, ali ponekad je to bila prekrasna svjetleća vrba ili spokojan svjetionik. Na ovim lokacijama se zaista ne može ništa drugo raditi osim slušati muzu glavnog junaka na njima, i meni je to sasvim u redu.
Čak cijenim i taj junker automobila koji morate koristiti, a koji protagonist naziva "Christine", naravno. Christine nije baš brza, ali je mnogo bolja od hodanja, a kao bonus možete slušati zaista mirnu, ali i jezivu (tj. savršenu) muziku. Korištenje nje za neke bi moglo biti izluđujuće metodično, jer morate gledati na određena mjesta da biste radili stvari poput otvaranja vrata. Ja sam, s druge strane, bio zadubljen u tu monotoniju, do te mjere da je sve postalo gotovo meditativno.
Titani
Naravno, ogromna stvorenja koja morate voditi i odbijati bi za mene bila druga strana medalje. Kako ne bi? Slično kao i sam svijet, oni su jezivi i lijepi, bezopasni, ali i uzbudljivi. Neće vas povrijediti, ali im je i dalje dat odgovarajući osjećaj čuđenja i gravitacije koji me je ipak ostavio u pomalo nervoznom strahopoštovanju.
Svaki titan je poput osnovne serije zagonetki za rješavanje. Morate provjeriti svoje bilješke da vidite šta će ih natjerati da se kreću dalje, shvatite kako se kretati do svoje lokacije i ponekad koristiti dijelove okoline. Ne postoje nikakve prave kazne za nešto "pogrešno" tako da imate svo vrijeme koje vam je potrebno da shvatite stvari. Ili možete samo da buljite u njih - vidjeti divovsko humanoidno stvorenje obavijeno maglom kako luta selom je nekako veličanstveno, na svoj način.
Voleo bih da pričam o svakom od titana pojedinačno, ali nema ih toliko i upečatljivije je ako ne znate šta da očekujete. Dovoljno je reći, iako ih je samo nekoliko, svaki je ostavio utisak. Gledajući ova nemoguća stvorenja kako vijugaju oko maglovitih mostova i lete oko trošnih vozova, na čudan način mi se smirilo. Osjećao sam kako se opuštam dok su se nazirali u daljini, uprkos njihovom osnovnom zastrašivanju.
Titan Chaser se osjeća kao igra koju bi svi osim mene mogli smatrati dosadnom ili besmislenom, i to je u redu. Ne žele svi igrati igru koja vas tjera da odvojite vrijeme i nema pravih uloga.
Ali za nekoga poput mene ko treba da se umota u video igricu ekvivalentnu ćebetu napravljenom od TV statike, savršeno je. To je dosadno i čudno i besmisleno i upravo ono što mi je trebalo.