Key Takeaways
- T-Mobile će poklanjati besplatne 5G internet veze u 10 miliona domova, distribuiranih po školskim okruzima, na pet godina.
- Manje od trećine afroameričkih i latinoameričkih domaćinstava ima širokopojasni pristup.
- Nedostatak konkurencije znači da su cijene interneta u SAD-u dvostruko veće u odnosu na veći dio Evrope.
T-Mobile planira dati besplatan internet u 10 miliona domova u SAD-u. Pod nazivom Projekat 10 miliona, ideja je da se djeca iz porodica s niskim primanjima dovedu na internet kako bi mogli nastaviti učiti tokom izolacije.
Kvalificirana domaćinstva će dobiti besplatnu pristupnu tačku na pet godina i 100 GB podataka godišnje. Izvršni direktor T-Mobilea zapravo je najavio ovu šemu prošlog novembra, mnogo prije gašenja COVID-19. Još uvijek postoji ogroman digitalni jaz u SAD-u, a pandemija samo čini nejednakost očiglednijom. Za djecu i radnike pristup internetu je gotovo jednako neophodan kao i struja.
„Na osnovu naše ljetne škole sa mladima izbjeglicama i azilantima, znamo da je to kombinacija adekvatnog računara i konekcije koja je potrebna,” rekla je Janet Gunter, suosnivačica The Restart Project, za Lifewire putem e-pošte. “A mnoga domaćinstva sa nižim primanjima i dalje imaju samo mobilne.”
Digital Divide
2020 je, a u SAD-u širokopojasni internet nije ni približno jednako distribuiran. Jedna vrsta digitalne podjele je ruralna/urbana podjela, gdje više od četvrtine ruralnih stanovnika još uvijek nema žičanu širokopojasnu vezu, prema ovim podacima FCC-a za 2017. Druga vrsta je ona u kojoj nebijela domaćinstva u gradovima nemaju pristup internetu, iako su kablovi položeni.
“Jedan od tri Afroamerikanca i Hispanoamerikanca – 14 miliona odnosno 17 miliona – još uvijek nema pristup kompjuterskoj tehnologiji u svojim domovima,” piše kolumnista za obrazovanje Jabari Simama za Governing.com. “Slične sumorne brojke, 35 posto crnačkih domaćinstava i 29 posto domaćinstava hispanoamerikanca, nemaju širokopojasni pristup.”
Prema analizi popisa Associated Press-a, “Studenti bez interneta kod kuće su skloniji da budu obojeni studenti, iz porodica sa niskim primanjima ili u domaćinstvima sa nižim nivoom obrazovanja roditelja.” 18 posto svih američkih studenata nema kućni širokopojasni pristup.
Ovo je loše u najboljim vremenima. Čak i ako djeca imaju školski kompjuter, i dalje ne mogu pristupiti osnovnim zahtjevima kao što su materijali za online časove. I dok postoji mnogo načina da se besplatno ili jeftino povežete na internet, oni nisu idealni.
Rješenje?
T-Mobileov projekat 10 miliona će upravljati škole. Školski okruzi mogu distribuirati 5G hotspotove onima kojima su potrebne. I dok 100 GB godišnje ne zvuči puno, vjerovatno je dovoljno za obavljanje školskih zadataka. Petogodišnje trajanje je takođe bitno. Jedna šema u Hartfordu, Connecticut, dala je hotspots srednjoškolcima, ali kada se program završio, polovina svih domaćinstava u okrugu ostala je bez pristupa.
Djeca zaobilaze ovakve probleme koristeći svoje telefone. Oni mogu ili dijeliti podatkovnu vezu svog telefona s laptopom poznatim kao "tethering" - ili samo rade domaći zadatak na telefonu. Tethering je brzi put za „maksimalno iskorištavanje njihovih planova podataka“, kaže Gunter iz projekta Restart, i iako je korištenje telefona za školske zadatke moguće, to je nepraktično. Znamo da deca mogu sasvim dobro da kucaju na ekranima telefona, ali ti mali ekrani znače da moraju da prelaze između izvornog materijala i pisanja.
The Indian Fix
U SAD-u bi bio potreban novi učesnik kao što je Jio da radikalno promijeni stvari. Problem nije dostupnost, već nedostatak konkurencije i državne regulative.
“Dok je širokopojasni pristup u Sjedinjenim Državama široko dostupan i korištenje je visoko,” kaže britanska studija o cijenama širokopojasnog pristupa širom svijeta, “nedostatak konkurencije na tržištu znači da Amerikanci plaćaju daleko više nego što bi trebali, u poređenju sa većinom ostatak svijeta.”
Dok je osnovni širokopojasni pristup i dalje preskup za porodice sa niskim primanjima da bi ih priuštile, ovaj digitalni jaz će ostati, a djeca neće imati pristup obrazovnim resursima koji su im potrebni. To je dovoljno loše u bilo kojem trenutku, ali usred pandemije, kada je učenje na daljinu norma, to znači da djeca uopće ne mogu dobiti nikakvo obrazovanje.
