Key Takeaways
- Djeca u SAD-u se suočavaju sa velikim razlikama u pristupu tehnološkom obrazovanju.
- Savezna vlada je nedavno finansirala pilot program za korištenje softvera za razvoj igara u informatičkom obrazovanju.
- Jedna neprofitna organizacija dodjeljuje posebnog menadžera za socijalnu podršku svakom studentu kada započne program.
Deca u nepovoljnom položaju u Sjedinjenim Državama suočavaju se sa ogromnom prazninom u učenju tehnologije koju neprofitne organizacije pokušavaju da popune.
Nedostatak pristupa kompjuterima, pristupu internetu i tehničkoj obuci mnogu djecu ostavlja u doživotnom nepovoljnom položaju. Neprofitne organizacije rade na rješavanju ove obrazovne nejednakosti programima koji se kreću od obuke za razvoj igara do osnovne upotrebe računara. Jedan primjer ove vrste programa je novi pilot program u Gruziji koji će koristiti softver za razvoj igara za podučavanje informatike.
“Toliko studenata dolazi iz nepovoljnih sredina koji nemaju priliku da nauče nešto poput ovoga,” rekao je u telefonskom intervjuu Mete Akcaoglu, profesor sa Univerziteta Georgia Southern čiji je tim dobio grant za program. "Nadam se da će ovo promijeniti živote."
Zatvaranje jaza
Jaz između tehnoloških onih koji imaju i onih koji nemaju rastu i ocrtava ih siromaštvo. Jedno od četiri tinejdžera u domaćinstvima sa godišnjim prihodom ispod 30.000 dolara nema pristup kompjuteru kod kuće, pokazalo je jedno istraživanje, u poređenju sa samo 4% onih u domaćinstvima koji zarađuju preko 75.000 dolara.
Rasa je takođe faktor, sa 18% latinoameričkih tinejdžera verovatno će reći da nemaju pristup kućnom računaru, u poređenju sa 9% belih tinejdžera i 11% crnih tinejdžera.
Pristup kompjuterima i internetu je samo početak. Razvijanje kompjuterskih vještina na početku nastave je ključ, kažu stručnjaci.
Akacagolu je dobio 300.000 dolara od Nacionalne naučne fondacije za svoj prijedlog granta, „Razvijanje i pilotiranje nastavnog plana i programa računarskih nauka zasnovanog na dizajnu igara“. Šest nastavnika srednjih škola jugoistočne Gruzije učestvuje u pilot programu koji je počeo u avgustu. Nastavnici se obučavaju za korištenje Unity, višeplatformskog motora za igre.
“Odabrali smo Unity ne zato što je najlakši za učenje, već zato što je to alat koji studenti mogu koristiti za programiranje pravih igara,” rekao je Akacagolu. “Oni bi zapravo mogli živjeti od igara koje će naučiti na ovim časovima.”
Učenje osnova
Dok su kodiranje i programiranje vrijedne vještine, mnoga osiromašena djeca moraju početi učenjem osnova računarstva, kažu stručnjaci. Robin Stern je izvršni direktor neprofitne organizacije Be Better Not Bitter i glavni instruktor za njihov March4Tech program sa sjedištem u području Atlante. On podučava 10-16 godišnjake iz siromašnih sredina osnovama kompjuterske tehnologije.
„Kada kažem upali kompjuter, oni pritisnu dugme na monitoru,” rekao je u telefonskom intervjuu. „Oni čak nemaju pojma da je kutija koja se nalazi pored monitora kompjuter. Rekao sam im da isključe napajanje iz računara, a oni su posegnuli iza monitora.”
Grasping Career Skills
Stariji učenici često trebaju više od tehničkog znanja. NPower, neprofitna organizacija sa sjedištem u Brooklynu, New York, nudi tehnološka uputstva mladim odraslim osobama koje nemaju dovoljno usluge na lokacijama širom zemlje. Organizacija kaže da 80 posto studenata koji upišu program završi diplomiranje, a isti postotak ide na posao ili dalje školovanje.
Izvršni direktor nastave, Robert Vaughn, rekao je u telefonskom intervjuu da je uspjeh programa posljedica činjenice da oni nude više od pukih tehničkih instrukcija. Organizacija dodjeljuje posebnog menadžera za socijalnu podršku svakom učeniku kada započnu program, koji potom povezuje djecu sa organizacijama socijalne podrške.
Takođe su bitne, rekao je, vještine u karijeri, kao što je učenje kako se oblačiti za intervjue. “Svjesni smo da su naši studenti imali puno prepreka i da se mnogi od njih svakodnevno suočavaju s traumama u svom životu”, rekao je.
Toliko učenika dolazi iz siromašnih sredina koji nemaju priliku naučiti nešto poput ovoga.
Alejandro Gonzalez, bivši NPower student, pripisuje ovom programu svoj trenutni posao u tehnologiji. Tokom prve godine srednje škole u Saint Louisu, Mo., razmišljao je o odlasku na koledž, ali nije želio da opterećuje svoje roditelje koji su se već finansijski borili sa dugovima.„Uvek sam voleo da petljam sa tehnologijom dok sam odrastao, ali nisam znao ništa o tome,“rekao je u telefonskom intervjuu.
Gonzalez, sada 20, radio je kao domar kada je pokrenuo Npower program. Pohađao je časove osnova rada na računaru, ali podjednako su važne bile i veštine profesionalnog razvoja koje je učio, rekao je. “Oni bi razmotrili šta će obući za profesionalnu odjeću”, dodao je. „Dobar bonton, kao što je ono što ne treba pominjati na poslu, znate, poput politike. Takođe su nas naučili kako da pravilno komuniciramo, kao što je pisanje profesionalnih e-poruka klijentima ili drugim kolegama.”
Zaposlio se kao laboratorijski tehničar gdje i sada radi. “Ovo je mnogo bolji posao nego što sam mislio da ću imati prije nekoliko godina,” rekao je. “Otvorilo mi je novi svijet.”
Izbjegavanje dužničke zamke
Niski troškovi ili besplatni programi su ključni za dobijanje tehničkog obrazovanja dece u nepovoljnijem položaju, rekao je Vaughn.
„Mnogi studenti u zajednicama koje nemaju dovoljno usluga dobijaju neku trgovinsku obuku, ali završe u ogromnim dugovima, govorim o dugu od 50.000 do 100.000 dolara,” dodao je on. “A onda nema provjere i ravnoteže u stvarnom kvalitetu obrazovanja i kompetencije, tako da poslovi koje su dobivali nisu nužno vodili ni plati, ni dugu koji su stvarali.”
Vaughnova vlastita pozadina daje informacije o njegovom pristupu. Odrastao je na južnoj strani Čikaga „u veoma siromašnom kvartu“, rekao je. Gimnaziju je napustio u devetom razredu, a potom je uspio i diplomirati. Kao roditelj tinejdžer “Znao sam da moram nešto da uradim jer rad u telemarketingu u prodavnici prehrambenih proizvoda i brzoj hrani ne plaćaju račune,” rekao je.
Ušao je u trgovačku školu gdje mu je početni program IT certifikacije ostavio preko 50.000 dolara duga. “Da sam prošao kroz program kao što je NPower u kojem nisam imao taj dug, mogao sam mnogo brže promijeniti svoj život,” rekao je. Napravio je svoj put da postane mrežni administrator, a kasnije se razgranao u kons alting za velike organizacije, uključujući Cisco i GM.
Za Vaughna i Gonzaleza, stjecanje tehnološkog obrazovanja nije bilo samo sredstvo za veću platu. To im je promijenilo živote.
