Key Takeaways
- Nedavna otkrića mogla bi omogućiti korištenje DNK za pohranjivanje ogromnih količina podataka na duge periode.
- Jedan stručnjak je rekao da tehnologija za skladištenje DNK može držati više od 50 000 puta više informacija od microSD memorijske kartice u istoj količini prostora.
- Ali skladištenje DNK se suočava sa inženjerskim preprekama prije nego što postane komercijalno izvodljivo.
Možda ćete uskoro moći pohraniti svoje podatke koristeći DNK.
Polje skladištenja DNK informacija ubrzano se ubrzava s nedavnim najavama istraživača u Sjedinjenim Državama i Kini. Stručnjaci kažu da DNK nudi potencijal za spakovanje više informacija u manji prostor od konvencionalnih diskova.
"Možete zamisliti svoju microSD memorijsku karticu od jednog terabajta; ona je teška oko 250 miligrama", rekao je Hieu Bui, profesor koji proučava DNK računarstvo na Katoličkom univerzitetu u Americi, u intervjuu za Lifewire. "Isti materijal za pohranu DNK mogao bi sadržavati 53 000 puta više podataka nego na microSD kartici i vjerovatno ne morate dugo kupovati drugu memorijsku karticu."
A Natural Hard Drive
Ideja pohranjivanja informacija u DNK, molekulu sastavljenom od dva polinukleotidna lanca koji se motaju jedan oko drugog kako bi formirali dvostruku spiralu koja nosi genetske instrukcije, postoji decenijama, ali je ometaju tehnički problemi.
U istraživačkom radu, Microsoft je najavio prvog pisača za skladištenje DNK u nanorazmjerima. Istraživači su rekli da bi mogli postići gustoću pisanja DNK od 25 x 10^6 sekvenci po kvadratnom centimetru, što se približava minimalnoj brzini pisanja koja je potrebna za skladištenje DNK.
"Prirodan sljedeći korak je ugradnja digitalne logike u čip kako bi se omogućila individualna kontrola miliona tačaka elektroda za pisanje kilobajta u sekundi podataka u DNK", napisali su istraživači iz Microsofta u postu na blogu. "Odatle predviđamo da će tehnologija doseći nizove koji sadrže milijarde elektroda sposobnih da pohrane megabajte u sekundi podataka u DNK."
Kineski istraživači su takođe nedavno najavili proboj za skladištenje DNK. Za razliku od drugih pristupa koji pohranjuju informacije na dugačku traku, istraživač je podijelio sadržaj u sekvence i zadržao ih na različitim elektrodama.
A naučnici sa Georgia Tech Research Institute nedavno su rekli da su napredovali ka cilju novog mikročipa koji bi mogao da raste DNK niti koji bi mogao da obezbedi skladištenje 3D arhivskih podataka visoke gustine uz ultra nisku cenu i da može čuvati te informacije stotinama godina.
"Uspjeli smo pokazati da je moguće razviti DNK do vrste dužine koju želimo, i otprilike veličine karakteristika do koje nam je stalo korištenjem ovih čipova," Nicholas Guise, jedan od istraživača, navodi se u saopštenju."Cilj je uzgajati milione jedinstvenih, nezavisnih sekvenci preko čipa iz ovih mikro-jažica, od kojih svaka služi kao mali elektrohemijski bioreaktor.
Više podataka, manje prostora
DNK bi mogao revolucionirati skladištenje podataka, ali nije jasno kada ćete koristiti tehnologiju u svojim napravama.
"U budućnosti, korisnici bi mogli očekivati da će sistemi za pohranu DNK držati ogromnu količinu informacija, zauzimati daleko manje prostora, trošiti malu količinu zelene energije i zadržati digitalne podatke nakon vijeka trajanja vlasnika", rekao je Bui.
Ali malo je vjerovatno da će prosječan korisnik uskoro imati koristi od skladištenja DNK podataka, rekao je strateg podataka Nick Heudecker za Lifewire u intervjuu e-poštom. Rekao je da bi tehnologija mogla biti idealna za pohranjivanje ogromnih količina podataka u veoma dugim periodima. Ova vrsta arhivske pohrane bila bi korisna za organizacije poput Kongresne biblioteke ili obavještajne zajednice, a ne na laptopu.
"Trenutno su pojedinci koji koriste DNK za pohranu podataka obično trikovi, kao što je pohranjivanje šifre vašeg bitcoin novčanika kao DNK tako da je ne možete izgubiti", rekao je Heudecker. "Vremenom ste mogli vidjeti da preduzeća koriste skladište DNK podataka u oblaku kako bi svoje najvrednije, ali kojima se najmanje često pristupa, podatke prenijeli u DNK, ali to je najmanje 5-10 godina."
DNK skladište se takođe suočava sa inženjerskim preprekama pre nego što postane komercijalno izvodljivo. Troškovi su visoki, a brzine spore, rekao je Heudecker. Proces korišćenja DNK za skladištenje je takođe veoma složen.
"Za razliku od današnjeg skladištenja podataka, DNK diskovi rade na hemikalijama i fluidima", rekao je Heudecker. "Više liče na laboratorijski eksperiment, s cijevima i pumpama, nego na kompjuter."
