Key Takeaways
- Uber je platio 200 miliona dolara kako bi pomogao da se poništi kalifornijski zakon koji bi svojim zaposlenicima dao osnovna prava.
- Sindikati se moraju promijeniti kako bi bili u toku sa modernim zapošljavanjem.
- 500 njemačkih radnika Amazona stupili su u štrajk kako bi ometali kupovinu Crnog petka.
Dok ekonomija koncerata pomaže ljudima da ostanu zaposleni u teškim vremenima, kompanije koje zapošljavaju te radnike bore se da ih drže izvan sindikata.
Na Crni petak, vikend 2020., oko 500 njemačkih radnika Amazona stupilo je u trodnevni štrajk u znak protesta zbog loših mjera zaštite od COVID-19. Vrijeme isporuke sljedećeg dana palo je na nekoliko dana, a onda je njemački sindikat Verdi pozvao na drugi štrajk ove sedmice. Prije dvije godine u Velikoj Britaniji, vozači Ubera organizirali su nacionalni 24-satni štrajk.
Zašto tehnički radnici štrajkuju? Zato što se eksploatišu, a zakon ne pomaže.
Nova industrijska revolucija
Upoređivanje položaja radnika u savremenoj Evropi i SAD-u sa radnicima tokom industrijske revolucije razvlači stvari, ali postoje paralele. Tada su zakoni činili nezakonitim da se radnici okupljaju i protestuju zbog uslova rada ili bilo čega drugog.
Danas su sindikati legalni, ali tehnološki divovi poput Ubera i Amazona ih ignoriraju ili pokušavaju, dok druge kompanije pokušavaju spriječiti svoje radnike da se udruže. A u drugom zaokretu, sami sindikati možda neće biti dorasli zadatku zaštite modernog radnika na svirkama.
"U većini slučajeva, sindikati i dalje rade po modelu 'prodavnice'-gdje ljudi rade u okruženju s fiksnim granicama, sa uglavnom statičnom radnom snagom," Anindya Raychaudhuri, predavač engleskog jezika na Univerzitet St. Andrews, piše za Huffington Post. "Sindikati su loše opremljeni da predstavljaju radnika na višestrukim ugovorima o nultom satu, seleći se s jedne lokacije na drugu, radeći za više poslodavaca u isto vrijeme i ne dobijajući stabilnost ni od jednog."
Gig Economy Divide and Conquer
Ekonomija svirka napreduje na principu "zavadi pa vladaj". Uber je klasificirao vozača Ubera kao samozaposlenog ugovarača, bez nijedne uobičajene zaštite zaposlenika kao što su minimalna plata, zdravstvene beneficije ili plaćeni godišnji odmor.
To je jasna kratkoročna ekonomska korist za poslodavca, ali još bolje za one poput Ubera je da se ti radnici ne mogu organizirati. Ako zarađujete za život sa nekoliko nisko plaćenih nastupa, onda nemate vremena da se borite za svoja prava. A ako pokušate, ili ćete biti otpušteni, ili će vaš rad misteriozno presušiti.
Prop 22
U novembru 2020., Kalifornija je usvojila Predlog 22, koji je omogućio poslodavcima da nastave da klasifikuju svoje zaposlene kao ugovorne radnike. Predlog je finansirao Uber, koji je dao 200 miliona dolara, zajedno sa novcem od Lyfta, DoorDash-a, Instacarta i drugih.
Ovo ove kompanije oslobađa od osnovnih prava i zaštite pri zapošljavanju, kao što su minimalna plata, osiguranje za slučaj nezaposlenosti, plaćeno bolovanje, osiguranje za slučaj nezaposlenosti i sve ostalo što dobijate od redovnog posla..
"Milijarderski korpus je upravo oteo sistem glasačkih listića u Kaliforniji trošeći milione da obmane glasače," piše kampanja Gig Workers Rising na Twitteru. "Najskuplji glasački listići u istoriji SAD-a je gubitak za našu demokratiju koji bi mogao otvoriti vrata drugim pokušajima korpusa da napišu svoje zakone" [naglasak dodat].
U rodnom mjestu sindikata, Britaniji, ovaj pokušaj zaobilaženja zakona o zapošljavanju nije prošao tako dobro. U oktobru 2016. godine, vozači Ubera u Velikoj Britaniji dobili su pravo da budu klasifikovani kao zaposleni. Tribunal je zaključio da je "pojam da je Uber u Londonu mozaik od 30.000 malih preduzeća povezanih zajedničkom 'platformom' po našem mišljenju pomalo smiješan", navodeći ono što je očigledno svakoj normalnoj osobi koja gleda na situaciju.
Sindikati su loše opremljeni da predstavljaju radnika na višestrukim ugovorima o nultom satu, seleći se s jedne lokacije na drugu, radeći za više poslodavaca u isto vrijeme i dobijaju stabilnost ni od jednog.
Union Pushback
Sindikati su način na koji ljudi rade zajedno kako bi se osnažili protiv inače previše moćnih entiteta, a tim entitetima se to ne sviđa. Jedna osoba koju sam kontaktirao o pokušajima sindikalnog udruživanja radne snage na njihovom radnom mjestu odbila je razgovarati, zbog tenzija između zaposlenih i menadžmenta.
Ako prijetnja sindikata nije bila očigledna, Uberov doprinos od 200 miliona dolara za sprječavanje udruživanja radnika u Kaliforniji to čini očiglednim. I zakon treba da se menja. Čak i ako su svi radnici klasifikovani kao izvođači radova, zar ne bi trebali biti u mogućnosti da se udruže? Odgovor se čini očiglednim i samim radnicima, ali bez zajedničkog rada imamo malo moći da bilo šta promijenimo.
